"Gle ovo Srce što je toliko ljubilo ljude te se nije ništa štedilo sve do iscrpljenja i skončanja da im posvjedoči svoju ljubav."
"Ljubeći svoje koji su na svijetu, iskaza im do vrhunca ljubav." (Iv 13,1)
Evo jednog događaja koji se dogodio u Slavonskom Brodu.
Bilo je to 22. siječnja 1953. Župnik iz susjedne seoske župe Trnjana, udaljene oko 6 km, osjetio je toga dana neku neobjašnjivu silu, koja ga je poticala da pođe u grad. Nije imao tamo baš nikakvog posla, ali mu tajanstvena sila nije dala mira. Nakon kolebanja i skanjivanja pođe biciklom, a da nije u stvari znao zašto i kuda ide. Dođe kolegi župniku, ali njega nema kod kuće. Ode ocima franjevcima u samostan, ali ni tamo nije bilo trenutno nikoga kod kuće osim kuhara brata Leopolda koji je u kuhinji pripremao objed. Brat Leo, kako smo ga zvali, (inače još je živ i nalazi se u samostanu u Požegi) reče gostu neka pričeka jer su oci franjevci negdje u gradu, trebaju doći uskoro. Svećenik si je, da si skrati vrijeme, malo zasvirao na harmoniju. Nakon kraćeg vremena dođoše zadihana dva čovjeka na biciklima, ozbiljnih lica . Traže svećenika. Što je? Žena jednog od njih dvojice na umoru pa kako župnika nema kod kuće, mole da što prije dođe koji pater franjevac da je pripremi na smrt. No kako od patara nije bilo nikoga kod kuće, zamoliše gosta da on pođe. Svećenik bez oklijevanja uze Presveto i pođe s njima do kuće gdje je ležala žena na umoru, ali je još bila pri svijesti. Ispovijed sretno završila. Nakon sv. Pričesti i sv. pomazanja svećeniku dođe misao i upita umiruću, nije li možda obavila devet prvih petaka. "Da velečasni, upravo sam ih prošlog mjeseca završila i vjerovala sam u obećanje Srca Isusova da neću umrijeti a da se prije ne ispovjedim i ne pričestim" odgovori mu ona. A svećenik u sebi pomisli: sada mi je jasno odakle u meni ta tajanstvena sila, koja me je tjerala da pođem u grad, a da onoga časa nisam znao zašto. Bolesnica je kratko nakon toga preminula. O tom je događaju gost svećenik obavijestio i oce franjevce i brodskog župnika, koji su od tada ovaj događaj češće spominjali u propovijedima.
Dvanaest obećanja Srca Isusova
onima koji će odgovoriti njegovim željama da učine te Ono bude upoznato, ljubljeno i čašćeno:
1. Dat će svima potrebne pomoći u njihovu staležu.
2. Kroz pobožnost njegovom Srcu udijelit će pomoć obiteljima
koje imaju kakve potrebe i ujedinit će razdijeljene obitelji.
3. Tješit će ih u svim njihovim nevoljama.
4. Bit će im sigurno utočište u životu i napose u času smrti.
5. Udijelit će obilan blagoslov na sve njihove pothvate.
6. Grješnici će naći u njegovom Srcu izvor i ocean milosrđa.
7. Kroz pobožnost njegovu Srcu privest će prvotnoj revnosti redovničke zajednice i pojedine vjernike.
8. Revne duše uzdići će se u kratkom vremenu do veliko savršenosti.
9. Blagoslovit će sva mjesta gdje slika njegova Srca bude izložena.
10. Svima koji budu radili oko spasenja duša, dat će milost da taknu i najokorjelija srca.
11. Svi koji budu širili ovu pobožnost, dok budu ustrajali u tom poslu, imat će imena upisana u njegovu Srcu.
12. Jednog petka, za vrijeme svete pričesti, On mi je, uputio ove riječi: "U prekomjernom milosrđu svoga Srca, obećajem ti, da će njegova svemoguća ljubav udijeliti milost konačne pokore svima onima, koji se budu pričestili kroz devet prvih petaka uzastopce. Neće umrijeti u mojoj nemilosti, niti bez svetih sakramenata. Moje Srce bit će im sigurno utočište u tom posljednjem času." Ovo 12. obećanje još se zove i Veliko obećanje. Brojni čudesni događaji potvrdili su istinitost ovoga obećanja.
Sv.Marija Margareta Alacoque
Nakon što je Papa Leon XIII. zajedno sa svim biskupima svijeta 1899. god. posvetio svijet Presvetom Srcu Isusovu, u Hrvatskoj je sljedeće, 1900. godine bila pokrenuta inicijativa da se hrvatska mladež još posebno posveti Srcu Isusovu.
Za blagdana Srca Isusova 1900.g. 160.000 hrvatskih mladića i djevojaka posvetilo Srcu Isusovu.
Tekst posvete glasi:
"Mladež roda hrvatskoga, tog predziđa kršćanstva, u svetoj ovoj godini, na svršetku staroga i na osvitu novoga vijeka, Svetosti Tvojoj, Kristovu na zemlji Namjesniku nepogrešivomu, prostrta ponizno pred Tvojim nogama, svečano obećaje, da će se pod barjakom presvetog Srca Isusova hrabro i neustrašivo boriti za vjeru i za dom. U znak ove žrtve srca našega, evo Ti, Sveti Oče, zlatno srce predragoga Spasitelja našega, puno svakovrsnih duhovnih djela, koje na Tvoju nakanu i prema velikome srcu Svetosti Tvoje žrtvovasmo Presvetom Srcu Isusovu. I potpisi ruku naših neka podaju vječnoj spomeni sve što obećasmo i učinismo. A da to izvesti uzmognemo, smjerno molimo očinski Tvoj blagoslov, zalog milosti nebeske za sebe, za svoje roditelje i odgojitelje, te za sav narod hrvatski. U Zagrebu, glavnom gradu Hrvata, na blagdan Presvetoga Srca Isusova 1900."
Za ovu prigodu posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu bila je napisana i uglazbljena posebna pjesma: Do nebesa nek se ori.
Riječi pjesme napisao je Petar Perica, 19-godišnji gimnazijalac iz Sjemeništa u Travniku. Glazbu je skladao mladi isusovac Milan Smolka, koji je tada vršio službu magistra u travničkom Sjemeništu. Petar Perica je nakon završene travničke gimnazije stupio u isusovački red i postao je velikim apostolom mladeži u Dalmaciji. Završio je mučeničkom smrću: partizani su ga strijeljali zajedno s drugim istaknutim dubrovačkim svećenicima i uglednim katolicima 1944. god.
Ova njegova pjesma kao spomen na posvetu mladeži Srcu Isusovu postade i ostade kroz cijelo 20. stoljeće najpopularnija hrvatska vjerska pjesma. I to je jedan znak vrijednosti ove posvete mladeži Srcu Isusovu jer je spomen na nju kroz ovu pjesmu ostao u naraštajima Hrvata 20. stoljeća sve do danas.
Pjesma posvetnica: Do nebesa nek se ori
1. Do nebesa nek’ se ori
naših grudi gromki glas
neka jeknu rajski dvori,
nek’ nas čuje Isus Spas:
Isukrste, srcu Tvom
s nama naš se kune dom:
dušom, tijelom vijek sam Tvoj,
za krst časni bijuć boj. (2x)
2. Čujte puci širom svijeta,
oci naši čujte sad;
čujte sluge pakla kleta,
kako Hrvat kliče mlad: Isukrste...
3. Stijeg Hrvata srce Krista;
tu nam rudi sreća, spas:
tu sloboda zlatna blista;
tu se ori slavski glas: Isukrste...
4. Pređi naši kano lavi,
za krst časni biše boj,
tko je sinak ovoj slavi,
Kristu vjeran vijekom poj: Isuskrste.
5. Neka grmi pak’o hudi,
neka bjesni cijeli svijet,
neka borba lomi grudi,
čvrsto stoji zavjet svet: Isukrste...
6. Kralju slave silni, blagi,
blagoslovi zavjet taj!
Blagoslovi rod nam dragi,
u svom srcu stan mu daj. Isukrste...
Bl.Ivan Merz bio je veliki štovatelj Srca Isusova. Posljednjih šest godina svoga života (1922.-1928.) svakodnevno je dolazio u Baziliku Srca Isusova u Zagrebu na sv. misu i sv. pričest. Božja Providnost nagradila je njegovu ljubav prema Kristovu Srcu tako što njegovi zemni ostaci danas počivaju pod svodovima Bazilike Srca Isusova u Zagrebu.
Moje su molitve Srcu Isusovu uslišane. Tata je nakon 20 godina primio sv. Pričest. Obratio ga je nadnaravni element: milost.
"Još ostaje mama na brizi. Srce Isusovo, pomozi!
Srce Isusovo, Tebi posvećujem svoj život: ako je na Tvoju slavu da trpim i tako dođem k Tebi, neka bude Tvoja volja.
Presveto Srce Isusovu je najjači faktor za rekristijanizaciju društva.
Sve na slavu Presvetog Srca Isusova!
Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno, potpuno, vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova. (Bl.Ivan Merz)"
