Propovijed: Jos jedna o ljubavi
Dj 10,25-26 34-35 44-48;Ps 98; 1 Iv 4,7-10; Iv 15,9-17
Josh jedna o ljubavi
Kishno i tuzno vrijeme ovdje u Bruxellesu vishe me motivira na lagano slushanje radija i chitanje neke zanimljive knjige nego na neku veliku teologiju i meditiranje. I zato prije nego sam pocheo pisati ovaj tekst otvorio sam svoj omiljeni radio, Nostalgie. Zvuchi li vam ovo poznato: klikni.
Koliko god nama danas Lenonovo vrijeme i njegove hippijevske ideje smijeshno i promasheno zvuchale, rijechi koje se ponavljaju u ovoj pjesmi; sve shto ti je potrebno je ljubav, nisu samo prazne rijechi nekog davnog pjesmuljka (pa radilo se i o Beatlesima).
Naravno, pogadjate - i sâm sam zelio pisati o ljubavi nadahnut danashnjim chitanjima. Iskreno, bojim se pisati o ljubavi, chak i o onoj Bozjoj, jer ta je rijech toliko obezvrijedjena, dozivjela je toliku inflaciju da joj sve nule koje joj nadodaju knjige, pjesme i ljudske (seksualne i emotivne) cheznje samo josh vishe smanjuju vrijednost.
A ipak rechenica koju danas nalazimo u drugom chitanju:U ovome je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas… jedno je od najvechih otkricha, objava moje vjere. Zashto? Jer vjerujem onome koji mi kaze da me voli. Jer tu ljubav ne moram i nisam nichim zasluzio, ona mi je darovana! Jer mogu ljubiti druge samo kad znam da sam vech sada ljubljen!
Kako znati da sam ljubljen, kako znam da me Bog voli? Naravno da ne mogu prepoznati druge znakove ljubavi osim onih koje kao chovjek prepoznajem, ljudske izraze ljubavi. Jeste li si kad postavili pitanje kada ste prvi puta osjetili da vas netko jako voli? Naravno, bili su to izrazi ljubavi nashih roditelja, chesto baka i djedova. Samo zato shto smo rodjeni, shto smo njihovi nashi roditelji, bracha i sestre, bake i djedovi su nas voljeli i vole nas.
Da li je bash uvijek tako? CHinjenica je da mnoge obitelji imaju i onu tajnu stranu od koje se bjezi i o kojoj se ne pricha i u kojoj, ma shto joj bio uzrok i ma kakve posljedice imala, u svakom sluchaju nema puno ljubavi. Ta "razbijena obiteljska slika" zna zarezati ne samo duboko u srce i psihu pojedinca nego i u njegov odnos prema Bogu, izvoru ljubavi.
Ali vratimo se josh malo na ljudske izraze ljubavi. Znam da sad mnogi misle da chu odmah na prvi poljubac i prvu djevojku ili dechka. Ali chekajte malo!
Rijechi koje su mene ponajvishe dotakle u danashnjem evandjelju su rijechi o prijateljstvu: Veche ljubavi nitko nema od ove: da tko zivot svoj polozi za svoje prijatelje: Vi ste prijatelji moji ako chinite shto vam zapovijedam. Vishe vas ne zovem slugama jer sluga ne zna shto radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopchih sve shto sam chuo od Oca svoga.
Roditelji se ne biraju, ne birash ni onoga u koga se zaljubish (to se jednostavno dogodi), ali prijatelje ipak biramo. Svako od nas poznaje taj put kad od poznanika stjechesh prijatelja. Otkrivash mu se, govorish stvari koje ne govorish ni roditeljima, ni zeni/muzu, imash veliko povjerenje u takvu osobu.
Isus apostole zove prijateljima jer im se potpuno otvorio, sve im rekao. I za njih se predaje na kriz.
Nemam vlastite obitelji (zenu, djecu), ali Bog me ne prestaje darivati prijateljima - iako sam dugo pogreshno vjerovao da pravi prijatelji mogu biti samo oni ljudi koje poznajesh od djetinjstva. Zahvalan sam Bogu za taj dar prijatelja, iako, kao i s drugim Bozjim darovima, i sa svojim prijateljima postupam previshe olako, prechesto ih potrazim samo kad ih trebam. Prema svakom imam i crtu preko koje teshko ili nikako prelazim, nestrpljiv sam i ochekujem od njih ono shto im chesto nisam sam spreman dati. No, oni ipak ostaju sigurni dar Bozje ljubavi prema meni dok se nasha prijateljstva potvrdjuju i rastu onda kada je teshko i kada treba podrshka…
Moji me prijatelji poznaju onoliko koliko sam im dozvolio da me poznaju. Nekima nisam priznao neke svoje zivotne dubioze i probleme koji me muche. Bojim se da che me manje voljeti, poshtivati, da che otichi od mene. Svi smo mi takvi s nashim lijepim i nasmijeshenim maskama koje se ne usudimo skinuti ni pred najblizima.
I Isus bira svoje prijatelje. Ove rijechi; Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas … uglavnom se primjenjuju na nas svechenike. No, ona se mogu i moraju primijeniti na svakoga chovjeka, jer Isus je nakon svoje otkupiteljske zrtve na krizu izabrao sve ljude i ponudio im svoje prijateljstvo. I evo, postavlja samo jedan uvjet za prijateljstvo: ljubav prema bliznjemu.
Kao svechenik osjecham se ipak izabranim i posebnim u Bozjim ochima. Tako se moze osjechati i onaj tko je duboko osvjedocheni katolik pred ovim nashim poganskim i katolicima nesklonim svijetom.
No, ne smijemo pasti u napast zidova koji su postali krshchani iz danashnjeg prvog chitanja (vjernici iz obrezanja). Kornelije je visoki chasnik rimske, okupatorske vojske. Bog se, ipak, proslavlja u njegovoj kuchi i cijela kucha (a to je znachilo i desetke slugu i robova) zahvacheno je Bozjim Duhom.
Zapamtimo Petrove rijechi: Sad uistinu shvacham da Bog nije pristran, nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i chini pravdu.
Pravo prijateljstvo nije uvijek divno i romantichno - kakvo je to prijateljstvo bez svadje, rasprave i neslaganja? U prijateljstvu se napreduje, dugo razgovara, trazi, smije i plache. I ono nam je od Boga ponudjeno. A ne moramo chak ni glumiti da bi nas volio i da bi radost njegova ostala u nama.
pise p. Antun Volenik (iz Bruxellesa) / www.skac.hr
p.s. oprostite imam problema s dekodiranjem hrvatskih znakova žćđšč, pa pise vak zbelakano.
0 Comments
Posted on 21 May 2006 by vinko
