
Jedan je dječačić upitao svoju majku:
"Zašto plačeš?"
"Zato sto sam žena" - odgovorila je. "Ne razumijem" - rekao je dječak.
Mama ga je samo zagrlila i rekla: "Nikada i nećeš".
Kasnije je upitao oca: "Zašto mi se čini da mama place bez ikakvog razloga?" "Sve žene placu bez ikakvog razloga" - bilo je jedino sto je
tata znao reci.
Dječačić je odrastao i postao muškarac, i još uvijek
se pitao Zašto
žene
placu. Naposljetku je nazvao Boga. Kad ga je
dobio, upitao ga je:
"Boze,
Zašto se žene tako lako rasplaču?"
Bog odgovori: "Kad sam stvarao ženu morala je biti
posebna. Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovoga
svijeta, a opet dovoljno nježna da mogu pružati utjehu. Dao sam joj
unutrašnju snagu da podnese
porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njezine djece. Dao sam
joj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kad svi
drugi odustanu i da se
brine za svoju obitelj u doba bolesti, nevolje bez
prigovora. Dao sam
joj
osjećajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve,
cak i ako ju je
njezino
dijete veoma povrijedilo. Dao sam joj snagu da nosi
svoga muza kroz
njegove
pogreške i načinio je od njegovog rebra da bi
štitila njegovo srce.
Dao sam
joj mudrosti da zna da dobar muž nikada ne bi
povrijedio svoju ženu,
ali
povremeno testira njezinu snagu i odlučnost da
postojano bude uz njega.
I napokon, dao sam joj suzu da je isplače. To je samo
njezino na korištenje kad god joj zatreba. Vidiš, sine moj, ljepota žene
nije u odjeci koju nosi, u njezinoj figuri, ili u načinu na koji se češlja. Ljepota žene mora se vidjeti u njezinim očima, jer to je ulaz u njezino srce - mjesto gdje stanuje ljubav.