Prije 15-ak godina imao sam profesora u Njemačkoj, koji je uz profesorski rad bio upravitelj jedne manje župe. Sadržaj njegovih predavanja bio je uvijek napredan, nije ni čudo jer je bio profesor psihologije. Za vrijeme pričesti on je imao običaj sjesti u puk, a suradnicima dati da pričešćuju. Kad bi bila pričest gotova, došao bi do oltara izmolio popričesnu molitvu i blagoslovio narod. Recimo, da je to ekstremno «napredno». Međutim, bio sam u jednom našem svetištu, gdje je od pjesme preko čitanja do podjele pričesti sve vodio župnik.
Je li naša Crkva nazadna? Nije nazadna, nego dosta tradicionalna i to nije tako loše kao preduvijet za neke nove vjetrove, koji su počeli puhati u našoj biskupiji.
Činjenica je da trenutno teško župski suradnici «prolaze» kod većine tradicionalnih vjernika, ali nije tako da se ne bi trebalo krenuti nekim novim putem uz puno opreza, jer valja nam izbjeći pogreške koje su počinile neke zapadne Crkve.
Svećenik je kod nas taj, koji bi uz časnu sestru trebao voditi sve. Tako misle i žele mnogi vjernici. Časnih je sve manje, a svećenici su zatrpani drugim poslovima. Dakle, jedini put je postupno uvođenje osposobljenih suradnika u život Crkve.
Za to su potrebne škole, a još više kvalitetniji programi i materijali po kojima će se raditi u različitim manjim zajednicama.
Problem koji se javlja u gradskim sredinama je taj što djeca sudjeluju u mnogim izvanškolskim aktvnostima, koje su im atraktivne ili od roditelja nametnute. Za Crkvu tu nema mjesta, jer nije atraktivna niti od roditelja podržana. Uostalom što Crkva nudi djetetu da bi joj dijete tjedno dalo 5 sati svog vremena (2 sata šk vjeronauka, 1 sat misa, 1 sat zbor i 1 sat neka zajednica). Ne nudimo puno, a imali bismo što.
Vrlo je neophodno senzibilizirati svećenike za timski rad i potaknuti ih da se osposobe za vođenje suradnika, a ne samo župskih knjiga. Dobro organizirana župa s planom rada i dostatnim brojem odgovornih suradnika neće biti podložna velikim oscilacijama, koje se mogu dogoditi premještajem župnika. Takva župa će moći daleko više ponuditi svojim vjernicima nego do sad. Župnik ne smije dosadašnji pastoralni posao prepustiti laicima suradnicima, nego i dalje je to njegova briga, ali uz pomoć osposobljenih laika.
U vremenu kad se mediji svjesno obrušavaju na ugled Katoličke Crkve, svećenici moraju više poraditi na pružanju podrške onima koji u takvoj Crkvi žele i hoće katehizirati i surađivati. Osim toga, svećenici moraju prebroditi strah od novoga, jer nisu sve nove stvari loše. Budimo svjesni da svijet ide dalje. Ako želimo da svijet od nas uči, učimo i mi od svijeta.
