Promicatelji prezervativa i sličnih sredstava često ignoriraju argumente koje protiv toga djelovanja iznose bilo Crkva, bilo medicina.
  Biskupi su već spominjali neke od tehničkih razloga zbog čega se uz prezervativ ipak prenosi AIDS. Ovom prilikom želim dodati da je Centar za kontrolu bolesti SAD-a još koncem osamdesetih godina  izjavio,  što nikada kasnije nije opovrgnuto: "... HIV je izoliran iz krvi, sline, suza, mokraće, sjemena,cerebrospinalne tekućine, majčinog mlijeka, te iz tkiva zaraženih ljudi...Koža, naročito kada se ograba, poreže ili oguli, upale kože i druga oštećenja, kao i sluznice oka, nosa, usta, a moguće i dišnog puta (dušnik, bronhi, pluća), trebaju se smatrati kao mogući putevi ulaska virusa." Ovo je objavljeno u: Morbidity and Mortality Weekly Report, Atlanta-GA, US Dept. of Health, Education and Wellfare, 1 April 1988, Vol. 37, No. S-4.
 

Svake minute u usnoj šupljini se pojavi milijun novih limfocita, a ako je u ustima prisutna upala, onda i deset milijuna. Ako je čovjek zaražen, u limfocitima se nalazi mnoštvo virusa AIDS-a. Često je stomatolog prvi liječnik koji posumnja da netko boluje od AIDS-a kada vidi gnojenje i krvarenja u ustima, bijele naslage i slične promjene.
  Čak i zdrava osoba skoro uvijek u ustima ima neke ranice nakon pranja zubi, zbog pokvarenog zuba, gingivitisa ili oštrije hrane, kroz koje virusi još lakše ulaze.
  Danas znamo da čovjek u krvi i svojim izlučevinama ima u raznim fazama bolesti različite količine virusa. Sigurno da ima i razlike među raznim poljupcima. Ali, iz svega navedenog, jasno je da se ne smije zanemarivati mogućnost zaraze već i nekim poljupcima.
  Činjenica je da se uz reklame prezervativa ipak uočava veliko širenje AIDS-a.  Paralelno s velikim reklamama prezervativa zaraza se je u nekim dijelovima Tropske Afrike toliko proširila da je već zaraženo preko polovine stanovnika mlađe dobi.
  Zanimljivo je čuti da je predsjednik George W. Bush po državnim školama SAD-a potaknuo uz veliku državnu financijski potporu, provođenje tzv. “abstinence only programa”, u kojima se ne reklamira prezervativ i slična sredstva, nego se govori o prednosti suzdržanosti do braka i o štetnim posljedicama predbračnog seksualnog života. U Americi nadležne institucije sve više i više shvaćaju da nema drugoga rješenja.
  Stanje se prema boljemu mijenja i u Ugandi. Državna podrška programima odgoja za predbračnu suzdržanost i bračnu vjernost rezultirala je znatnimm padom postotka zaraženih AIDS-om s  21,2 % koliko ih je bilo zaraženih koncem osamdesetih godina, na 6,2 % u 2001. godini. Međutim, nije istina da je do toga pada došlo zbog reklame prezervativa. Dr. Vinand Nantulya, savjetnik za zarazne bolesti predsjednika Qoweri Musiveni, rekao je za "The New Republic": "Stanovnici Ugande se nikada nisu prepustili upotrebi prezervativa".
  Reklama prezervativa je dovela ne samo do lažne sigurnosti da se tako neće prenijeti AIDS, nego je zbog poticaja na nemoralni život dovela do strahovitog razbuktavanja i drugih zaraza.
 Tako je danas Humanim Papiloma Virusum u SAD-u zaraženo već oko polovine mladića i djevojaka koji žive predbračnim seksualnim životom. Taj virus je proširen prilično široko pokoži, a prenosi se preko prezervativa kao i bez njega. Izaziva rak maternice. Oko 99 % žena koje obole od raka maternice, zaražene su tim virusom. U mnogim zemljama svijeta, pa i u Hrvatskoj, danas od raka maternice umire više osoba nego što ih umire od AIDS-a. Zarazne žutice (hepatitisi) se zbog prisutnosti uzročnika u slini, prenose već i samo nekim poljupcima, a od nekih takovih hepatitisa se dobije cirozu i rak jetre
Američki nacionalni institut za zdravlje je još 1996. god u dokumentu "Consensus Statement on Cervical Cancer" utvrdio da upotreba barijernih metoda kontracepcije u koje spada prezervativ, ne potvrđuje da bi se time sprečavalo širenje HPV–a.
  Iz dokumenta "Workshop Summary" iz 2000. god. kojega je izradio isti Nacionalni institut za zdravlje, zajedno s "National Institute of Allergy and Infectious Diseases" i s "Department of Health and Human Services" vlade SAD–a, vidi se da nema niti kliničkih potvrda da bi prezervativ štitio od zaraze sifilisom, herpesom i Chlamydiom Trachomatis. Napominjem da Chlamydia izaziva upale u maternici i jajovodima što rezultira neplodnošću. Nekada zaražena žena ipak zanese, ali dijete zbog  zaraze često umre još prije poroda.
 Ako bi netko danas – sutra i otkrio “prezervativ” koji bi štitio od svih zaraza, on ipak ne bi štitio od grijeha. A grijeh je ovdje najveći problem.  Zbog njega propada duša.
  Još donedavno su po školama lagali da Boga nema. To je bio napad na Prvu Božju zapovijed. Međutim, reklamom kontracepcijskih i abortivnih sredstava, te poticanjem na bludnost kroz javna glasila, “medicinu”, “sistematske preglede”, škole i na razne druge načine, napadaju 5. i 6. Božju zapovijed.
  Da li će se netko opredijeliti za pohađanje vjeronauka, to je već druga tema. Međutim, moramo spriječiti da nam opet ne bi pod navodnom brigom za “zdravlje” promicali ono što je protiv zdravlja, a uz to još provodili protuvjersku djelatnost preko napada na pojedine Božje zapovijedi. A, kada se napada bilo koju od njih, onda je to usmjereno ne samo protiv katolika, nego i protiv pripadnika pravoslavne, židovske i muslimanske vjere, pa i protiv interesa ostalih ljudi.
  Roditelji s povjerenjem šalju djecu u školu. Škola nema pravo zloupotrijebiti to povjerenje napadajući Božje zapovijedi. Katolička Crkva u vezi ovoga nikada neće promijeniti svoj stav. Radi se o vječnim i nepromjenjivim etičkim načelima.
  Dragi Bog je stvorio čovjeka kao muško i žensko i zato je predvidio Sveti Sakrament ženidbe gdje se ljubav izražava na posebni način. Kroz brak kojega blagoslovi dragi Bog, muž i žena imaju priliku u ljubavi surađivati s Bogom u stvaranju novih ljudi. Oni se trebaju s poštovanjem odnositi prema tom velikom Božjem povjerenju i prema daru plodnosti koji su od njega dobili.
Ne može se biti pametniji od dragoga Boga i činiti dobro napadajući one životne principe koje nam je dao Bog u svojim zapovijedima.
Na bezbroj primjera se može dokazati da zdravlje čovjeka u velikoj mjeri ovisi o načinu njegovog života. Priroda neke greške jednostavno rečeno ne oprašta.
A, kada se moralni integritet čovjeka i onaj prirodni zdravi stid razore na jednom području, lakše se propadne i na drugom.